18 Dec Istorija i poreklo engleskog jezika
Engleski jezik spada u grupu zapadnogermanskih jezika, indoevropske porodice. Danas, engleski je četvrti najrasprostranjeniji maternji jezik na svetu (posle kineskog, hindu i španskog), a smatra se da ima još oko 300 miliona ljudi kojima je engleski drugi jezik, odnosno još 100 miliona koji ga koriste kao strani jezik.
Uopšteno govoreći, možemo ga nazvati jezikom nauke, turizma ili diplomatije, njegovo znanje postalo je stvar opšte kulture, te učenje engleskog predstavlja sastavni deo obrazovnih sistema mnogih država.
Istorija engleskog jezika počinje dolaskom germaniskih plemena na britansko poluostrvo. Većina tadašnjih stanovnika ovog podneblja je govorilo keltski jezik, međutim, to je vrlo brzo promenjeno proterivanjem starosedeoca u Vels, Korvol i Škotsku, kao i u deo Francuske, gde se i danas govori keltskim jezikom.
Angli su dobili naziv od reči ENGLE (ime njihove pradomovine), jezik im je bio ENGLISC od čega i potiče današnja reč „english“.
Upravo tada, izdvojili su se i prvi dijalekti:
-Northumbrian u Northumbriji
-Mercian u kraljevini Merciji
-West Saxon u kraljevini Wessex
-Kentish u Kentu
Tokom VII i VIII veka kultura i jezik Northumbrije su bili dominirajući, ali je već tokom X veka West Saxon dijalekt postao zvanični jezik Britanije. Iz ovog perioda je poznat tzv. Old English (staro-engleski). Rečnik Old English-a se sastojao od anglo-saksonske osnove te prihvaćenih reči latinskog i skandinavskih jezika.
Latinski je dao engleskom reči poput: street, kitchen, kettle, cup, cheese, wine, angel, candle.
Vikinzi su dodali reči: sky, egg, cake, skin, leg, window, husband, fellow, skill, anger, flat, odd, ugly, get, give, take, raise, call, die, they, their, them.
Keltske reči su preživele u imenima mesta i reka: Devon, Dover, Kent, Trent, Severn, Avon, Thames.
Normani su 1066. godine osvojili Britaniju. Francuski je postao jezik normanske aristokratije
i oni su dodali mnoge reči u engleski jezik.
Germanski način množine (house, housen; shoe, shoen) je zamenjen francuskim
načinom građena množine: dodavanjem “s” (house, houses; shoe, shoes). Samo par reči je zadržalo germanski način građenja množine: men, feet, teeth, children.
U XIV veku Englezi postaju ponovo vladajući narod u Britanjiji. Prvi kralj posle normanske
vladavine je bio Henry IV. Do kraja XIV veka londonski dijalekt je standardizovan i
postaje zvanični jezik. Taj se jezik naziva Middle English (srednje-engleski).
Modern English počinje da se koristi u XVI veku i poput ostalih jezika još uvek se menja. Jedna promena se desila kada je “th” kod nekih oblika glagola postalo “s”: Lovett- loves: hath- has.
U narednom periodu Engleska postaje kolonijalna sila, stupajući u kontakt sa različitim narodima širom sveta, mnogo reči iz drugih jezika je našlo mesto u engleskom jeziku. Sve to je doprinelo povećavanju rečnika engleskog jezika. Danas, rečnik engleskog jezika predstavlja najveći rečnik na svetu.
U agenciji „Spelling” zapošljavamo iskusne prevodioce za engleski jezik. Svi oni svojim predanim radom čine da prevodi budu tačni, visokog kvaliteta, kao i da budu ispoštovani svi zadati rokovi.
Izvor teksta: www.engleski-jezik.com
No Comments