Istorija i poreklo francuskog jezika

Istorija i poreklo francuskog jezika

Francuski jezik spada u grupu romanskih jezika. Kao službeni jezik se koristi u Francuskoj, Belgiji i Švajcarskoj, ali i na njihovim nekadašnjim kolonijalnim teritorijama, poput Kvebeka u Kanadi. Smatra se da ga oko 190 miliona ljudi aktivno koristi u svakodnevnoj komunikaciji, predstavlja drugi jezik po redu koji se uči u školama, ali je i jedan od zvaničnih jezika institucija Evropske unije.

Kada govorimo o istoriji francuskog jezika, možemo izdvojiti nekoliko značajnih datuma u razvoju ovog jezika. Tako, smatra se da su Zakletve iz Strazbura iz 842. godine napisane na tzv. protofrancuskom. Zatim je kralj Fransoa I 1539. naredio da francuski bude zvanični jezik dvora i administracije, a kardinal Rišelje je 1634. godine osnovao Francusku akademiju koja se bavila „zaštitom i unapređenjem“ ovog jezika. Tokom XVIII i XIX veka Francuska postaje kolonijalna sila, što je doprinelo širenju francuskog jezika na ostale kontinente, pre svega Afriku.
Danas, kada govorimo o karakteristikama francuskog jezika, najzanimljivija su ona koja se tiču pravila čitanja i pisanja. Tako, primera radi, završni suglasnik se nikada ne izgovara (slova M i N se ponekad izgovaraju), dok, kada govorimo o čitanju, važi tzv. pravilo „tečnosti“, gde se reči skoro nikada ne razdvajaju, već se poslednji slogovi bukvalno lepe sa početne slogove naredne reči.
Angažujte naše prevodioce kada Vam je potreban prevod sa ili na francuski jezik i uverite se u kvalitet naših usluga.

Tekst je preuzet sa www.wikipedia.org

No Comments

Post A Comment