19 Dec Istorija i poreklo nemačkog jezika
Baš kao i engleski, nemački jezik spada u grupu zapadnogermanskih jezika, indoevropske porodice. Ujedno, to je i maternji jezik najvećeg broja stanovnika Evropske unije, kojim se govori u Nemačkoj, Austriji, Lihtenštajnu, kao i u delovima Švajcarske, Italije i Belgije.
Tokom istorije, nemački jezik je bio jezik trgovaca i vlasti u Habsburškom carstvu koje je zauzimalo velike površine Centralne i Istočne Evrope. Može se reći da je to bio jezik ljudi iz gradova kao što su Budimpešta, Bratislava, Zagreb i Ljubljana. U isto vreme, upravo zbog velike rasprostranjenosti, puteva komunikacija i trgovine, razvili su se različite dijalekti ovog jezika.
Sa druge strane, kako je i Nemačka bila podeljena na veliki broj država, jedino što je podsticalo standardizaciju nemačkog jezika je želja pisaca da ih što veći broj ljudi razume.Primera radi, kada je Martin Luter preveo Bibliju, svoj prevod je uglavnom bazirao na već razvijenom jeziku, koji je u to vreme bio najrazumljiviji jezik. Ovaj jezik je bio zasnovan na severoistočnim i dijalektima Srednje Nemačke (okolina Hanovera) i sačuvao je puno od srednjeg visokog nemačkog (za razliku od dijalekata Srednje i Severne Nemačke u kojima je genitiv već počeo da nestaje). U početku, uz svaku Bibliju dolazila je i lista reči koje nisu poznate u tom dijalektu i njihov prevod. Katolici su u početku odbijali Luterov prevod i pokušali su da stvore sopstveni katolički standard (Gemeines Deutsch) – koji se od “protestantskog Nemačkog” razlikovao u sitnim detaljima.
Otprilike do 1800, standardni nemački je bio gotovo jedino pisani jezik. U ovom periodu, ljudi u urbanim krajevima severne Nemačke, koji su govorili dijalektima koji su se značajno razlikovali od standardnog nemačkog, učili su ga gotovo kao strani jezik i trudili se da ga izgovaraju što je sličnije moguće onome šta je napisano. Tek sredinom 18. veka je stvoren standard, jer su propisane smernice za izgovor počele da čine severno-nemački izgovor standardom. Ipak, stvarni izgovor standardnog nemačkog varira od regiona do regiona.
Prvi rečnik braće Grim, koji se sastoji iz 16 delova objavljivanih između 1852 i 1960, je najsveobuhvatniji rečnik nemačkog.
1860. godine, gramatika i pravopis su se prvi put pojavili u Dudenovom priručniku, a 1901. godine ovo delo je proglašeno standardnom nemačkog jezika.
Danas, nemački jezik se smatra jednim od težih jezika za naučiti, kako zbog svoje obimne gramatike, tako zbog pravila u pisanju i izgovaranju reči. No, on predstavlja treći jezik po zastupljenosti u školama, kao i jedan od zvaničnih jezika Evropske unije.
Zbog sve veće ekspanzije nemačke privrede, veliki broj poslovnih ljudi ima potrebu za poznavanjem ovog jezika. Dopustite nam da budemo posrednik u komunikaciji sa vašim nemačkim partnerima.
Tekst preuzet sa www.wikipedia.org
No Comments